Igra svjetlosti i sjene
Svjetlost i sjena se dodiru na obroncima tmine, razdvajaju se na obrisima čvrstih tijela i svojim vječnim plesom ostavljaju trag u pjesku naših uspomena. Čudesna je ta igra u zrcalima svijesti, sjenka korača naprijed ili ostaje iza, vječno razigrana, tajnovta i stvarna,sjenka nas cijeli život prati.
Svijet svjetlosti i svijet sjena, paraleni univerzumi našeg postojanja.mnogodimenzionalnost našeg uma, kreativnost naše spoznaje, putokaz našim putevima. Sjenke naše svijesti se kriju u dubini mozga, igraju svoju igru sa našim mislima koje su svjetlost naše spoznaje.
Svijest svjetlosti i sjena se krije u našim glavama, u kristalnom labirintu naše svijesti se odigrava najčudesnija predstava ritmičkog pokreta, izrasta uvijek nova slika svijeta u kojem živimo.
Današnje "opće znanje", novoizrastajuća znanost svojom umreženosti stvara u našim glavama tu novu sliku svijeta. Svjetlost u našoj svijesti, naše misaono ja izrasta iz sjedinjenih teorija filozofije, fizike, psihologije, neurofiziologije, a sjenke izrastaju iz sukoba umnog i emeocionalnog u nama, iz vjerovanja u stare dogme koje još uvijek nisu izgubile svoju vjerodostojnost jer nisu ničim pobijene.
Relativno i Apsolutno
Već sama pomisao na tvrdnju da neki ljudi, samo metaforično rečeno, žive u TMINI svoje svjesti, budi u meni uzbunu. Tvrdnja proizašla iz naučenog neznanja,tvrdnja koja dokazuje slijepu ustrajalost u nečemu što nema osnove ni u filozofiji ni u religiji ni u znanosti. Pišu se pjesmice, čovjeka se optužuje da mu je važnije vanjsko nego unutarnje postojanje, razvlači ga se između apsolutnosti i relativnosti ne razmišljajući iz čega su ta dva pojma izrasla. Znanost nas danas poziva da uistinu osjetimo svjetlosni zagrljaj u kojem živimo, da osjetimo tu čudesnu dimenziju koju sami svojim trajanjem u trenutku stvaramo. Neki pišu da je relativno tama, a apsolutno svjetlost, ne spoznavajući da je otac terije relativiteta služeći se konstantom brzine širenja svjetlosti napisao formulu koja je promijenila svijet i naše postojanje u nama.
Apsolutnost zakona klasične fizike zrcali svijet onakav kakav mi doživljavamo u svojoj i njegovoj trodimenzionalnosti, a reltivnost proizlazi iz prostor- vremena te čudesne dimenzije koju za sada tek misaono možemo spoznati.
Dok lutam virtualnim svijetom i čitam pjesme o paralenim univerzumima, o drugim galaksijama osmijeh mi se širi iz srca i zaustavlja na licu. Talenat nekih mladih ljudi se uzaludno prosipa ovim svijetom jer bez zanja je teško pisati pjesme o nama za sada nedohvatnim širinima. Ostanimo u sebi samima, pokušajmo uistinu u sebi osjetiti paralene univerzume, istražiti svoj unutarnji svemir, osjetiti svoje unutarnje svijetlo i njegovu vječnu igru sa sjenkama naše svijesti.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen